“Halo Ibro, Milenko je“, “O, Milenko, kako si, šta ima?”, “Ma evo da ti kažem, igranka je šestog, u petak, pa ću te nazvati za sedam dana da vidim jel’ isto mjesto i isti broj stolica za tebe, kao i prošli put”. “U redu, čućemo se”.
Vrijeme razgovora, novembar 2013. Neko će reći – kakva igranka u današnje vrijeme? I šta je uopšte igranka? E, to vam je rock and roll igranka. Ništa folk, samo rock. Zar već prođe godina? Nije jedna, nego preko pedeset od mojih prvih saznanja o rocku. U Zenici naravno. Sjećanja naviru…
Godina 1967. Završetak osmog razreda, škola Sead Škrgo. Igranka u sali škole. Svira grupa “Demoni”, a sastav: gitare braće Tepić, bubnjevi Plane, vokal Kojo. VIS Demoni ili Vokalno instrumentalni sastav. Pravila su jasna – dvije gitare, bubnjevi i vokal. Košulja na meni crna sa puno crvenih sitnih jagodica i zelenih cvjetića, sašivena za tu priliku. Moje opredjeljenje tada, ništa folk – samo rock.
Hajde da pokušam da se sjetim kako je bilo što se tiče rocka, tih šezdesetih u Zenici.
Nedavno sam gledao film o Titu, u našem kinu, dokumentarni. Režirala ga studentica iz Beograda. Scenario, lični fotograf Titov. Film se dotakao i perioda poslije četrdeset osme, otvaranja YU prema Americi. Prodiranje američkog na prostore YU. Neizostavna Coca – Cola i redovi pred našim kinima. Došao film iz Amerike, “Tarzan”. Kamere su zabilježile – evo nam zapada. A evo nam i rocka, ranih pedesetih. Spoj crnačke muzike i muzike bijelaca, džez, bluz, kantri – i to je Amerika.
U Zenici se formiraju vokalno-instrumentalni sastavi po mjesnim zajednicama, u okviru omladinskih aktiva, muzičkih sekcija. MZ “Dr. Mujbegović# sastav “Demoni” , Nova Zenica Vis “Giganti”, centar čaršija VIS “Plameni dječaci”. Igranke se održavaju u salama MZ i u školskim dvoranama. Pojavljuju se i prvi pobornici rocka u Zenici, i nova moda. Uske hlače, šivene kod Aje, Hazima ili Šetlanda, košulje na cvjetiće, espadrile i obavezne čarape svijetlih boja. Sramežljivo prodire i “bitls” frizura koja mijenja dotadašnju “tarzanku”. Šimike cipele idu u drugi plan. Zimi prepravljeni željezničarski šinjel, kaljoše na ljetne cipele, džemper štrikan na mašinu, i to je moda. Ako ko uspije u komisionu nabaviti jaknu vijetnamku ili komandosku, to je već nešto. Tu je i Trst, ali nedostižan za mnoge. Pijaca na Baščaršiji, farmerke ispod ruke. Ovo je malo nabrojanog, ali sve to ide sa rockom.
Razglas na kome se svira, ima snagu 50 wati, “glavu” i zvučnu kutiju. Sasvim dovoljno. Pojačala se pozajmljuju, idu od ruke do ruke. One malo jače grupe imaju svoje pojačalo, naravno, uz pomoć MZ. Ko ima svoje pojačalo automatski ima mjesto i u sastavu, ima prioritet. Kopčaju se gitare na ulaze radio aparata, da se vježba kod kuće. “Crkne” Kosmaj, Slavica, Slavček, Tesla, Philips, ali ima majstora u Zenici, popravit će to Meho, Dalibor, Kalember, Željko. Pregori zvučnik, namotat će Nikola Franjić. Pojavljuju se i prvi gramofoni, stereo, Trubadur, Travijata, Iskrafon, Turandot, a prije njih gramofoni bez pojačala, koji idu uz radio aparat, na gramofonski priključak.
Članovi grupa “skidaju” muzičke numere sa radio Luksemburga, preko magnetofona “trakaša”, i što je fascinantno za taj period – ta muzika je već na sljedećoj igranci, u živoj izvedbi. Kad bi se čekala ploča, trebalo bi vremena. Na Radio programu Beograda, Sarajevoa, Zagreba – stroge šeme, uz poštivanje autorskih prava i cenzuru od strane muzičkih urednika.
U Zenici se puno sluša muzička emisija sa puno rocka, vodi je Milovan Ilić, zvani Minimaks. Nedeljom od osam do dvanaest. Zapamtio sam je, pored ostalog, i po pobjedi grupe “Jutro”, na zadate stihove: “Glavni junak jedne knjige, došao je da se žali…”, grupe koja je imala veliki uticaj na rock u Zenici početkom sedamdesetih, svirajući igranke u holu Industrijske.
Otvara se i prvi Disko klub, gdje se sa ploča na dva gramofona pušta muzika. Ploče se nabavljaju sa zapada. Gastarbajteri doprinose nabavci “muzike” u Zenici. Živi se, radi se. Završiš zanat, počneš raditi i eto meni gramofona, životne želje. I to stereo gramofona!
Tema široka, što reče Selto nedavno. Opisati taj period je nemoguća misija, pa neka ovo bude samo početak, a poslije Igranke slijedi nastavak – “Dame biraju”!
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
