Mnogo toga je napisano o Zeničkoj muzičkoj sceni od sredine prošlog vijeka pa do danas. Mnogo je i imena spomenuto kako u napisanim knjigama, tako i u pričama, kolumnama, novinskim člancima. Ali, Zenica ima svoje nešto posebno, pogotovo kada je u pitanju rokenrol.
Dovoljno je da sjednu dva, tri Zeničana, da započnu priču i da se kazivanje svojih sjećanja, da li to bila njegova lična, ili sjećanja njemu nekog bliskog koji mu je tu priču ispričao. Postoje i oni koji će to zapisati, prenijeti na neko javno glasilo i gdje će priča ostati zabilježena za sve naše Zeničane, priča koja će hronološki biti napisana i prenesena dalje za nove generacije koje su pristalice rokenrola, koji žive rokenrol život, jer naposlijetku rokenrol je stil života.
U Zenici nije nedostajao rokenrol koji se pojavio još početkom šezdesetih godina. Zenica je pratila trend napretka države, još od opredjeljenja države zapadu što se pokazalo naročito kroz kulturu življenja građana koji su objeručke prihvatili Zapad, njihove običaje, kulturu, a u ovom slučaju i muziku. Pravac bluza, džeza, uslovio je novim pravcem, rokenrolom, što je u prevodu značilo na tada izvjesni tabu u našoj sredini, jer je govorio blaže rečeno o ljubavi između dvoje zaljubljenih vodenoj u autu. Otuda i zabrane roditelja djeci da slušaju takav žanr muzike.
Sami tekstovi asocirali su na ljubav, na način života tadašnje omladine, ili dijela omladine, jer ipak nisu svi bili pristalice tog žanra.
Jedna stara fotografija do koje sam došao u svom bavljenju kolekcionarstvom, mi je bila podstrek da napišem nešto o njoj, a saznanja o fotografiji su došla sama po sebi, sjedeći i razgovarajući sa Zeničkim ljubiteljima roka, kojih je u Zenici nemali broj.
Kuriozitet fotografije je što je na fotografiji prvi Vokalno Instrumentalni Sastav (VIS) nastao u Zenici. Do sada je pisano o dosta sastava koji su obilježili Zeničku muzičku rok scenu, ali mislim da o ovom VIS – u još do sada nije ništa zapisano. Volio bih ako ima neko nekih saznanja, da dopuni ovaj moj tekst, da ga učini bogatijim, neka bude jedna hronika, Zenička hronika o rokenrolu u Zenici.
Grupa sa fotografije, VIS , nastao je početkom šezdesetih godina, tačnije fotografija je nastala šezdeset druge godine prošlog vijeka.
VIS je imao zvučno ime, ,,GLEČERI”. Osnivač grupe je bio VLADO Hrlićka, svirao je solo gitaru, Boro Augustinović je svirao bas gitaru, IZO X je svirao ritam gitaru, a za bubnjevima je bio MILE Stevanović.
Nisu imali razglas, osim što su na Vladinoj gitari bili magneti koji su koliko toliko davali glasniji ton. Podižući gitaru, u visinu mikrofona, na početku igranke je pozdravljao prisutne. Svirali su uglavnom instrumentalu, vokala nisu imali, a muzika ŠEDOVSA je bila na repertoaru.
Igranke su održavali u holu tadašnje Tehničke škole (sadašnji Mašinski fakultet). Hol je davao akustičnost, a i sama vrsta muzike je doprinosila da se zvuk čuje do publike. Već tada, znak raspoznavanja kod pristalica rokenrola u Zenici su bile izlizane farmerice do kojih se dolazilo ribanjem novih farmerica ribaćom četkom što je također bio neki simbol.
I na kraju, neka živi rokenrol u Zenici, u našem Gradu koji pored rokenrol muzike, njenih pristalica, ima i slikare koji na svojim platnima bilježe velikane rokenrol muzike, ostavljajući tako, pored pisane riječi i umjetničke slike iz tog vremena, produžavajući mu vijek, zalijevajući ga bojama koje se kao duga prostire pod ovim nebom.
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
