Godine šezdesete…Zenica raste a sa njima i mladi radnici stasali za fabriku. Valja njima u prvu smjenu, skoro će sedam sati. Iz Crkvica do prve kapije pa podobnih pola sata. Sa biciklom duplo manje. Sreća , može se biciklo uvesti u Željezaru, čak do radnog mjesta.
Kolona radnika tiho ide ka Željezari. Kada prijeđu most kolona će se udvostručiti a već kod Radničkog doma , Expres restorana i Industrijske škole utrostručiti, učetvorostručiti, bit će to kolone kakve se samo viđaju kada Čelik igra utakmicu pa poslije utakmice na izlazne kapije nahrle navijači ne bi li zauzeli mjesto u obližnjim kafanama.
Jer Čelik je to, Čelik proizveden u Teškoj industriji gdje i moj brat radi. Most, a na mostu vrijedni radnici, tiho koračaju, žubor vode iz rijeke Bosne je jači od njihovog govora. U ruci vrećica sa doručkom, neka se nađe. Bonovi se ranije potrošili, kupilo se u restoranu nešto za kuću, oblatna, kolut sudžuke, komad Travničkog sira, neka i ostali ukućani okuse Željezaru.
Na poslu ih, ko prvi dođe čeka sa kafom skuhanom na pravljenom koheru u Željezari, četvrtasta šamotna ploča i na njoj ručno motana spirala od cekas žice. Sve se to može naći u Željezari. Minaska samljevena ručno izrađenim mlinom, jest da ostaje crni trag na dlanovima kada se kafa melje, ali sve zavisi od vremena, govorilo se, bit će kiše ako su ruke više crne od mlina. Poslije kafe na posao, u pogon. Smjena radnika, četvoro brigadni je sistem, proizvodnja se ne prekida. Radnici iz ,,noćne” će kući, istim onim putem koji su došli i ovi iz ,,prve”, ali sad će njihovi glasovi biti jači od žubora Bosne, idu kući. Neko je nešto i ponio iz restorana, da obraduje ukućane, djecu, sa oblatnom, napolitankom, dvojni C.A onda na počinak, valja odspavati poslije noćne. U kući mora biti tišina, ispred ulaza zgrada djeca se stišavaju, -spava mi čovjek,iz noćne je-, poštuje se komšiluk, zna se šta je noćna smjena.
A u podne sve živne. ,,Teška industrija” se odmorila, tek sutra će u ,,drugu”, ima vremena. Iz rerne miriše pita, na šporetu čorba, sutlija se na balkonu hladi. Život je to jednog Željezarca koji radi u četiri smjene, koji čeka predujam prvog i platu sedamnaestog u mjesecu, koji se uzda u Kasu uzajamne pomoći, u regres, raduje se rekreaciji koja ga sljeduje zbog teških uslova rada, nekog jednom godišnje a nekog i dva puta. Raduje se i odlasku na utakmicu Čelika, sve sportske ekipe u Zenici se zovu Čelik, nogomet, rukomet, košarka, odbojka, ragbi…svi su Čelik i svi se podjednako vole. ,,Teška industrija” se raduje i rekreaciji u sali ili na otvorenim terenima na Kamberovića polju, zimskom bazenu, sve je besplatno.
Raduje se i Radničkim sportskim igrama, osvojenoj medalji, članku iz ,,Metalurga”, Naše riječi, listova koji svaki radnik dobije besplatno, jer sve je to zarađeno u teškoj industriji nadoknađujući proliveni znoj zaštitnim napitkom… nastavlja se…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
