Možda i jest tako a možda i nije…Pročitam pa to i prihvatim, neko izjavi odprilike ovako: Stari pišu o prošlosti jer nemaju budućnosti, ( ostarili, op.a), mlade ne interesuje prošlost jer gledaju u budućnost…
Vjerovatno je tako, a možda bi ipak trebalo da nešto zapišemo iz prošlosti, jer nismo neko ko bi pisao o budućnosti a ni sami ne znamo šta nas sutra čeka…ovaj voz sa slike sigurno nas ne čeka…a bilo je toplo u njemu zimi, ljeti taman.
Fali nam i onaj stjuard što nas prene iz sna ili našeg pogleda kroz prozor, u sliku koju nam prekidaju bandere poredane uzduž kolosijeka, ograde imanja i iznenadan tunel na čiju se pomrčinu automatski upale svjetla, promijeni se zvuk voza u dodiru sa šinama, takt postane drugačiji.
Stjuard nudi kafu, onako u svojoj upečatljivoj odori, crnom sakou sa crvenim svilenim reverima i bijelim rukavicama. Neko mu se obraduje, a neko ga mrko pogleda što ga je prekinuo u ,,pogledu kroz prozor”, baš kao što ga nenadano prekine tunel sa svojom tamom čineći ga nemoćnim da film poveže u jednu cjelinu. Jer često je iza tunela sasvim drugi pogled, livade i pašnjake zamjenjuje strma klisura u koju je bolje ne gledati ali ipak pogled leti u njezine dubine.
Evo, ovo na slici je ,,prvi razred ” u vozu, ima i drugi, za nijansu drugačiji. Uz prvi razred je obično i vagon-restoran koji služi i prvom i drugom razredu, a imaju i kušet kola, vagon sa udobnim krevetima za one koji hoće odmorni i čili da stignu u svoje odredište, najčešće na službeni put.
Trgovački putnici su najčešći gosti kušet kola. Prolazeći pored kupea, mijenjaju se slike, od navučenih zavjesa na kojima je pisalo JDŽ, kupea sa putnicima koji se ugodno druže sa flašom na malom pultu koji se izvuče iz svog ležišta , smještenim između dvije pepeljare i iznad kojeg je pločica na kojoj piše ,,ne naginji se kroz prozor”. Ali, ima i polupraznih kupea, čiji su putnici otišli do obližnjeg vagon-restorana na čašicu prijateljstva. Uz čašicu, baš kao u malim kafanama, ide i sardina, Zdenka sir, kuhano jaje. Neko za šankom, neko za stolom sa urednim bijelim stolnjakom na stolu….
Kako je bilo u Zenici na stanici, tamo iza 23. sata? Znalo se sjesti u taj voz, tamo iza 23. sata, sjesti i dočekati zoru u BG, u vagon -restoranu, provesti ugodnu noć, neprospavanu ali punu utisaka, i onda? Onda vozom koji ide nazad, prema Pločama-Kardeljevu doći u Zenicu, lakši za nekoliko novčanica koje će se nadoknaditi uskori predujmom, a ima i kasa uzajamne pomoći predviđena da se začepi neplanirana rupa u budžetu…Bio u BG , a BG nije ni vidio, kao što ni BG njega nije vidio…,,Karte na pregled”!
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
