Nekad smo ta mjesta zvali sela, sada su to Naseljena mjesta oko Grada Zenice. Ali, smom to preinakom ta naseljena mjesta niti su šta izgubila, niti su šta dobila. Sela su se urbanizovala, nikle su prelijepe kuće u njima kao odraz standarda stanovništva tih sela, ali, ostale su i uspomene i poneka građevina-kuća, koja podsjeća na seoski način života. Ono, kada se živjelo od blagodati sela, od prirode koja okružuje selo, od vrijednih ruku žitelja sela.
Kuće su se gradile u skladu sa prirodnim okruženjem, klimom koja je zahvatala selo, konfiguracijom zemljišta što je vidljivo i na ovoj fotografiji jedne gazdinske seoske kuće. A zenička okolina je brdovita pa su se i izgrađene kuće gradile da se to brdo Iskoristi.
Sama polupodrumska prostorija nam kazuje to, pola podruma je ukopano u brdo upravo zbog čuvanja ljetine od smrzavanja, drugi dio po potrebi i za živinu za vrijeme dugih zimskih dana i noći. Materijal je kamen koji je ujedno činio i temelje kuće.
Prvi sprat koji je činio ujedno i stambeni dio, pravio se od kostura greda koji se ispunjavao ćerpićom, zatim se zid od ćerpića oblagao glinenom masom i krečio zagašenim krečom. Dijelovi zidova , pregradnih i vanjskih, pleli si se pruće i ,,malterisali” glinom. Drugi sprat ili čardak, služio je za boravak ljeti ispred kojeg je bila velika drvena veranda za druženje momaka i djevojaka sjedeći na sećijama poredanih cijelom dužinom verande.
Pod podruma je bio zemljani, koji se s vremena na vrijeme ,,kumio” kumom, nus proizvodom od gline. Ostali podovi su činile daske koje su bile prekrivene hasurama , a preko hasura su bili prostrti bosanski ćilimi ili ponjave tkane u okolnim selima.
Peć na loženje je bila glinena sa keramičkim čašama obložena, čašama koje su se zajedno sa platom, sulunarima, lugarom i vratima mogli kupiti kod limara u Zenici. Te peći su poslije zamijenili ,,fijakeri”, komplet napravljeni od lima sa gusanom platom.
Prozori su bili mali, baš da bi se sačuvala toplina tokom zimskih dana, a dimnjak na tavanu se mogao otvoriti da dim ide u tavan gdje su se mogle sušiti voćke, pa čak dimiti i meso.
Sve u svemu, jedna kuća sa svim pratećim sadržajima i pogodnostima i ljeti i zimi.
Kuća na slici, prema mojim saznanjima je kuća u selu Jurjevići, Babinski sliv, na južnoj strani Seočke rijeke blizu ušća u Babinu rijeku, a pretpostavka je da je to kuća od Mujić Salke…ali to je najmanje važno, gdje je i čija je, važno je da ona prikazuje jednu tipičnu seosku rekli bi gazdinsku kuću koja je svojom konstrukcijom, iskorištenim prostorom, predstavljala dom za jednu višečlanu porodicu ne zanemarujući ostale građevine u dvorištu kuće, građevine sa stokom, peradi i svim onim što je osiguravalo jedan lijep život na selu…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
