NOVA ZENICA? Često sebi postavljam pitanje, zašto Nova Zenica? Zašto ono kondukterovo u vozu, Zenica Nova, zašto na željezničkoj stanici piše Zenica Nova Itd. I kad bolje razmislim, zaista je Nova, ali od kada?
Prije aneksije Bosne , jer tada je bila samo Bosna, od strane Austrougarske, doneseni su mnogi dekretima i zakoni na štetu Bosne. Bosna se dijelila kako je nova okupaciona vlast htjela, dodala je i privjesak, Hercegovina, ali, naš grad, u srcu Bosne je rastao kako sa novim privrednim gigantima, tako i sa brojem stanovnika. Za svojih 40. godina vladavine nad Bosnom, AU je ostavila traga u Zenici, u Bosni, a i u Hercegovini, ostavljajući je na kraju manjom nego kada ju je anektirala krajem devetnaestog vijeka.
Dolaskom AU, na mjestu plodnih njiva nikle su fabrike. A za rad Fabrika , potrebna je radna snaga. AU je itekako znala šta radi, u što kraćem roku uzeti od prirode i više nego što joj pripada. I niču fabrike za fabrikom upravo u Novoj Zenici. Rudnik, Željezara, Papirna…a sa njima i stambeni i poslovni prostori, stambeni da bi se smjestila nova radna snaga pristigla zajedno sa vlastima.
Nova vlast ostavlja staro jezgro Čaršije kao trgovačko, a ono privredno i administrativno širi na prostoru od Carine pa sve do stare pekare, a sjeverno do naselja Tetovo, pri tome remeteći oaze mira mahala uzanom kolosijekom kojim su bili povezani sa gradovima prema jugu.
U Novoj Zenici se prave stambeni objekti u vidu kolonija, nizom prizemnih kuća sa po dva ulaza, Rudnička kolonija prema kapiji jedan ŽZ, Željezarska kolonija od kapije tri prema VP, Papirna, gdje je pored fabrike bio smješten i stambeni prostor, ali? Valjalo je smjestiti stručnjake koji su došli u Zenicu, jer za proizvodnju su trebali upravo takvi, mahom inostrani. Redaju se novi stambeni objekti, savremeniji od onih kolonija, a jedni od njih svakako su Trokuće u Novoj Zenici u blizini Papirne. Tri kuće u nizu, na dva sprata sa potkrovljem, projektovane u duhu AU arhitekture, za Zeničke prilike sasvim nešto novo, baš kao i kuće naspram KPD-a, u koje su također bile smještene starješine zaposlene u Kaznioni.
Tri kuće, potpuno iste, u blizini Papirna u kojoj je bio smješten ugostiteljski objekat sa velikim parkom ispred. Kuće su sa po jednim ulazom, prostranim dvorištem, baštom , ograđene tarabama, a poslije kovanom ogradom. Stanari kuća nisu bili ovisni o Staroj čaršiji, jer su se u blizini, u samoj zgradi Papirne, nalazile trgovine. Mahom su tu stanovali stručnjaci Fabrike papira, ali njenim preseljenjem nazad u Austriju, tadašnji vlasnik Papirnu prodaje privatniku, a privatnik je preprodaje Rudniku, i od tada do danas, stambene dijelove Papirne koriste radnici Rudnika baš kao i stanove u Trokućama.
Dr Asko Borić u doba svog načelnikovog vladanja gradom, sređuje ulicu u kojoj su Trokuće, kaldrma zamjenjuje zemljani put, uvodi se javna rasvjeta. U blizini je i gradska bolnica sa Dr Adolfom Golbergerom koga je Njemačka okupaciona vlast poštedjela sa još nekoliko doktora i zubara, zbog svojih potreba i potreba građana Zenice.
Poslije ll. sv. rata ulica dobija naziv I.L. Ribar, a krajem XX vijeka ulica mijenja naziv u Ulicu Dr Adolfa Goldbergera.
Trokuće su, zahvaljujući dugogodišnjim stanarima, zadržale svoju autentičnost, toplinu soba sa visokim stropovima, plafone koji se spajaju oblo prema zidovima, a u ponekoj sobi još se vide djela soboslikara koji su itekako znali ukrasiti prostor stanovanja. Stepeništa su sa uglačanim mermerom, ograđena kovanim gelenderima, a sve to ozidano ciglom koja čini debljinu zidova čvrstom, reklo bi se trajnom…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
