Zenica Grad, grad sa mnogo dešavanja u jednom danu, a taj dan je srijeda. Mnogi izbjegavaju reći da je srijeda pijačni dan, isto tako kao što je četvrtak pijačni dan u susjednom nam Žepču, ili nedjelja tamo preko Vjetrenica u Vitezu.
Ko je odredio Zenici srijedu, ne znam, ali znam da je to još od prije mog rođenja. Srijeda, nekako u sredini sedmice, kao što je i ,,zjenica” u sredini oka. Ima tu simbolike, ima tu neke sjete na minula vremena, a na na minula vremena je i pijaca srijedom, u ovom slučaju bazirana na buvlju pijacu u Lukovom polju. Lukovo polje, nekada zemljoposjedništvo stanovnika Naselja Klopče, ali, AU pruga, a poslije i cesta M17, nekako ih odvoji , presiječe na dva djela, stvori gusto naseljeno mjesto sa svim sadržajem. Rijeka Bosna ograniči širenje naselja, ograniči ga sa Naseljem Raspotočje, ali ipak stvori jedan sklad kako sa ljudima tako i sa građevinama. Naime, novom izgradnjom oko Drvenog mosta, nestale su stare kuće sa zanatskim radnjama, nestale su i zanatske radnje u Čaršiji, ali je na uštrb toga dato vlasnicima radnji zemljište na samom početku Lukovog polja, od kuće Kratina pa nadalje. U početku zanatlije nastaviše svoj posao u novosagrađenim kućama, Štaljo, Kaknjo, Ekinović, Tabaković, Frndić, Suljić…ali samo za njihovog života, poslije se zanatske radnje pretvoriše u neku drugu djelatnost.
Istu sudbinu zadesi i Zenički buvljak, smješten prije na mjestu sadašnjeg Zanatskog centra, Buvljak se preseli, baš kao i Stočna pijaca, iz samog centra Zenice u Lukovo polje.
A danas, od stočne pijace sam vidio samo jednog ovna koga za štranjgu drži ponosni vlasnik, nudivši ga posjetiocima buvljaka vjerovatno namijenjenog za Kurban, jer Kurban bajram je uskoro.
Buvljak je nevjerovatno posjećen. Roba na buvljaku je raznolika, od antikviteta, polovne odjeće, nove odjeće, igračaka, alata…i svega onoga što je posjetiocu buvljaka interesantno. -Nisam mogao naći u radnjama pa sam došao na buvljak- čut će se iz razgovora poznanika koji su se sreli na buvljaku.
Sve po marku, ili po pola marke na kraju , cjenkanja, gdje artikal sa petnaest maraka spada na upola cijene, ali sve na zadovoljstvo i prodavca i kupca.
Tu se nude i ,,osvježenja” u vidu raznih pića, nudi se i roštilj, grill, voće i povrće, keks, čokolade, đemovi. Na malim tezgama ljudi prodaju onaj višak iz kuće, poneko alat, poneko ,,heklanje”, servise, bižuteriju.
Ljudi prolaze jedni pokraj drugi kraj tezgi ili izloga na prostrtom najlonu, ne primjećujući jedni druge, jer oči su im uprte u izloženo, a misli na one predmete koje im trebaju. Ali, tu ipak vlada jedan sklad među ljudima, nema galame, nema svađe, pa ni kod cjenkanja za određene stvari, jer čovjek ima osjećaj da bi prodavca uvrijedilo ako bi kupio nešto od prve, jer ipak, buvljak je to.
Za Zenički buvljak se već pročulo, dolaze ljudi iz okolnih mjesta i gradova, kako sa robom, tako i sa željom da kupe nešto što možda nisu planirali, ali su se kupivši stari neki upotrebni predmet prisjetili svoje mladosti, svog djetinjsta, svog rodnog mjesta.
Posjetioci su iz svih branša, zanatlije, profesori, penzioneri, pa čak i jedan bivši federalni ministar, koji se jednostavno uklopio u taj ambijent, progovorivši pokoju riječ sa prodavcem satova, polovne robe ili poznanikom koji ga sretne kraj gomile polovne robe među kojom se može naći i nešto ,,markirano”. Jer, roba je iz inostranstva, vjerovatno kupljena na ,,kilo”, pa u vrećama zaluta i poneka markirana košulja, majica ili pak sako. Vrijeme na buvljaku brzo prođe, čovjeku se nikako ne ide sa buvljaka, jer idući između tezgi, uvijek nešto novo pronađe. A i sretne nekoga koga nije vidio, sretne nekog kolekcionara sa kojim razmijeni pokoju riječ, dođe do informacije gdje se šta interesantno nalazi, interesantno za jednog ili za drugog.
Knjige su posebna priča, onako na ,,kamari” pa biraj. Uglavnom, jedna knjiga jedna marka. Prodavcu je bitno da se izložena roba smanjuje, jer, trošak je vraćati robu nazad, tamo gdje ide poslije buvljaka čeka ga nova roba koju valja prodati iduće srijede ili subote kada je u Zenici također buvljak. A buvljaka ima i u Sarajevu, Žepču, Visokom, Kaknju, Maglaju…posjetilaca također, pa izvolite…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
