Godine šezdesete, Zenica se gradi, ali se neki objekti i ruše. Svakako treba spomenuti godinu 1964. kada se ruši Stanica uzanog kolosjeka koja se nalazila blizu današnjeg Trga rudara. O njoj je mnogo tekstova napisano, a ovdje je tema o Zeničkim samoposlugama.
Naime, te godine se ruši i prva samoposluga u Zenici, odnosno kuća u kojoj je bila smještena ta samoposluga. Zajedno sa njom ruši se red kuća uz cestu koja je vodila od Kamentnog mosta prema naselju Mejdandžik. Ulica se nekada zvala Kočevska ulica i sadržaja je niz objekata , samoposluga, Krojačka radnja Salčinović, Slastičarna Bećirović, Pekara Salčinović, Stolarija Aličehić, Fotograf…Staretinarnica, Lager.
U isto vrijeme pravi se montažna Hala preko puta Katoličke crkve i nekadašnjeg Klostera. U vremenu kada se pravi Hala namjenjena za Samoposlugu, na mjestu Klostera bila je Večernja škola, a u unutrašnjosti dvorišta Radio klub i dio prostora sa prednje strane koji je služio za regrutaciju ondašnje vojske. Pored sistematskog pregleda regruta, određivao se i rod vojske za buduće vojnike.
Večernja škola je bila Osnovna škola, da bi kasnije tu nastavu pohađali i učenici – zanatlije, najčešće zavarivači, koji su sticali PK zanimanje. Nastavnici koji su vršili nastavu su bili nastavnici iz tada Zanatskih škola, Škole učenika u privredi i Industrijske škole.
Učenici u Večernjoj školi su bili oni učenici koji su zbog određenih razloga prekinuli redovno školovanje, ili im je to tražilo trenutno zaposlenje, ili su dva puta ponavljali isti razred, ali , što bi se danas reklo, nikad nije kasno.
Preko puta Večernje škole u novoizgrađenu halu bila je smještena Velika samoposluga. Moderno opremljena za to doba, sa balkonom unutar na čijem su prednjem zidu bili montirani dvogledi, za nadgledanje, preteča video nadzora, i na koji se balkon povremeno penjao trgovac i posmatrao kroz one dvoglede stanje na terenu.
Sa današnje tačke gledišta teško da je mogao vidjeti ono što je želio, ali su oni dvogledi psihološki djelovali na potencijalne kradljivce artikala kojima su bile pretrpane trgovačke gondole. Zeničani su do tada bili navikli na pultovi sa trgovcima iza, na blokiranje tražene robe, plaćanje na blagajni gdje bi blagajnica blokirala traženu robu koji joj je trgovac na zahtjev mušterije napisao u tri primjerka, a blagajnica je jedan primjerak nabijala na ekser , ostala dva nakon plaćanja davala mušteriji sa kojim je ovaj podizao robu. Bombone su bile na vagu u onim kosim teglama poredanim po pultu, ulje se sipalo u donesene flaše, šećer se vagao, uglavnom, sve se pakovalo za pultom.
Ali, samoposluga je bila nešto drugo. Roba po gondolama, zapakovana, već izvagana, mogućnost da se roba pregleda, opipa, da se vidi datum trajanja, sastav artikla, njegova cijena. Obavezno je bilo na ulazu uzeti metalnu korpu, ceker ostaviti na vješalicu pored blagajne i krenuti u kupovinu u novu samoposlugu. Za djecu je bio izazov pokušati ukrasti čokoladu ili bateriju koje su u to doba bile popularne, one sa paklićem 4,5 V i sa žiškom- sijalicom koja se palila dugmetom sa strane metalne kutije baterije. Na njoj je bilo montirano i debelo staklo sa fokusom kojim se , kada se skine sa baterije, mogla lako zapaliti vatra usmjeravajući staklo prema suncu i fokusirajući ga u tačku.
Rad samoposluge nije dugo trajao, kratak period, jer su se gradile druge samoposluge u prizemljima novih zgrada, a prostor Velike samoposluge je bio ustupljen upravo Večernjoj školi.
U večernjim časovima, sa ulice od Klostera, mogao se vidjeti plavičasti plamen koji je dolazio od aparata za zavarivanje iz ruku budućih PK zavarivača.
Po završetku nastave i obučenosti zavarivača, isti su posao lako nalazili da li u preduzećima po Zenici, najčešće u Željezari, a mnogi su odlazili u brodogradilišta uzduž Jadranske obale, Rijeka, Pula, Split…Mnogi od njih su bili tek sa navršenih 18. godina, ali su bili spremni da se otisnu u ,,bijeli svijet” u potrazi za životnom egzistencijom, a neki i za avanturističkim životom koji su mogli sebi priuštiti svojim radom u nekim od građevinskih preduzeća. Ni Minhen im nije bio stran, jer brzi voz Ploče- Minhen saobraćao je redovno, takozvani Međunarodni voz…Bilo je to vrijeme ruža, a Bogami i suza…
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
