To ljeto ’62. godine, bilo je neuobičajeno u odnosu na prošle. Zenicom se pronijela vijest da će na nebu iznad Zenice u niskom letu letjeti avion na kojemu će visiti čovjek držeći se zubima za kuglu povezanu sajlom za avion.
Djeci nije trebalo puno da taj najavljeni događaj probudi maštu u njihovim mladalačkim danima. Zadali su zadatak roditeljima da im od pak papira i drvenih letvica prave zmajeve koje su puštali da lete iznad svojih avlija. Ljepilo kojim su se pak papir i letvice sastavljali bilo je od brašna i vode. Četvrtasta glava zmaja od pak papira, bila je pojačana letvicama, a na koju su se lijepile halke povezane u obliku lanca.
Sve je to bila uvertira za najavljeni događaj koji se željno iščekivao od strane djece pa i odraslih u Zenici. Kažu, dolazi Aleksa. Ko je taj čelični čovjek koji je već nastupio u Sarajevu, Mariboru…pa evo ga i u Zenici? Stariji kažu, Dragoljub Aleksić, iz Beograda, čuveni akrobata, vozač bicikla po sajli, akrobacijama na avionu. Kažu da je i glumac, režiser, pisac, poeta.
Imalo se o čemu razmišljati te godine, isprepredale su se različite priče, u mašti se poistovjećivalo sa Aleksom, a sve čekajući taj dan kada ćemo ga vidjeti i na Zeničkom nebu.
Te godine stanovali smo u Šolajinoj, u onim AU kapedomskim zgradama. Imali smo i svoje avlije, kapije na ulazu što nam je davalo prednost kod puštanja naših zmajeva iščekujući akrobatu Dragoljuba Aleksića. Birali smo mjesto odakle ćemo ga posmatrati i na kraju izabrali zid sa kovanom ogradom koji je dijelio dvorište od ulice, jer odatle nam ništa nije zaklanjalo nebo iznad Zenice. Višespratnica nije bilo u blizini, najbliža plava zgrada koja je imala dva sprata i nalazila se u ulici Vuka Karadžića, preko puta zaraznog odjeljenja bolnice.
Vedro je bilo tog dana. Pojavi se avion u niskom i sporom letu, zagluši sve nas. Ono što smo uspjeli vidjeti je bio čovjek go do pasa koji se držao zubima za sajlu pričvršćenu za avion, i u dvije ruke dvije zastavice kojima je mahao građanima Zenice koji su mu aplaudirali bez obzira što taj aplauz Aleksa nije ni čuo zbog bučnog rada motora aviona.
Mnogi od nas su tada prvi put i vidjeli avion uživo, još sa kojega visi atleta, kažu najjači čovjek tog vremena, a pri tome i najhrabriji.
Kratko je to sve trajalo, jer avion je napravio par krugova iznad Zenice i vratio se tamo odakle je poletio, najvjerovatnije do Visokog.
Avion i Aleksa na njemu odleti, ali ostadoše sjećanja na koja su se nadovezivale različite priče. Kažu da je Aleksa snimio i polumetražni film o svojim akrobacijama na avionu i na visokim jarbolima podignutim za te svrhe. Imao je i svoju ekipu, svoj tim, svoje glumce, svoje akrobatske predstave. Sve to ostavismo prošlosti koje se tek poneki u Zenici prisjete, a tadašnja djeca već su poodavno zagazila u osmu deceniju pa im sjećanja bivaju kao san, nedosanjani kako bi i oni mogli biti neke akrobate kao Aleksa…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
