Šta je starije, pruge ili ceste? Bilo kako bilo, i pruge i ceste su povezivale gradove i ljude koji su živjeli u njima. Ali jedna pruga, ona Zenička, povezivala je mnogo štošta, i ostavila je traga u sjećanju Zeničana na nju.
Prugu nam je ,,darovala” Austro-Ugarska vlast, tamo krajem devetnaestog vijeka zajedno sa Rudnikom, Željezarom, KPD-om, Papirnom ali i sa urbanizacijom Zeničke kasabe pretvarajući je u obrise grada.
Kolosjek uskotračne pruge povezivao je Staru jamu rudnika sa Željezarom sa jedne strane i mjesta u Srednjoj Bosni i dalje preko Komara na sami jug Bosne i Hercegovine.
A pruga se ne može zamisliti bez željezničke stanice i bez rampi. Postojala je željeznička stanica na uskotračnoj prugi u Zenici i to ona prava, sa peronima, kafanom, otpravnikom vozova. Postojala je sve do 1964. godine do kada je saobraćao i voz ,,Ćiro”, voz koji je prevozio putnike. Sada je tu kružni tok čiji jedan krak vodi prema Travničkoj ulici, krak koji je novijeg datuma i čija je trasa prvi puta tim smjerom prošla kasnih devedesetih godina. Ali, poslije rušenja željezničke stanice ostala je uskotračna pruga i rampe na njoj. Rampa na kapiji tri Željezare Zenica kao i na kapiji jedan svakako su ostavile traga u sjećanjima mnogih Zeničana radnika Željezare, pogotovo u prvoj smjeni kada naiđe lokomotiva sa par vagona natovarenih ugljem i svojim ,,piskom” zaustavi veliku kolonu ljudi, radnika Željezare koji su žurili na svoja radna mjesta. Mašinovođa je obično stajao u lokomotivi bočno okrenut prema ulazu na kapiju i ponosno držao ručku one svoje piskave sirene vukući je prema dole kao da je htio da probudi one još usnule Željezarske radnike.
-Pisni još, mogli su se čuti komentari radnika koji su to vrijeme dok voz prođe koristili da otkinu komad vrućeg bureka kupljenog u Đeminoj buregdžinici koja se nalazila nadomak same kapije.
Rampa na kapiji jedan je sa dva kolosjeka koji su iz pravca Rudnika vodili na željezničko čvorište smješteno ispod nadvožnjaka kapije dva, sa kojega se dalje usmjeravao saobraćaj prema Željezarinim pogonima.
Gradske rampe ipak su bile nešto posebno u Zenici, i razdvajale su ali i spajale su kako se tada mislilo, grad i periferiju grada, ljude iz grada i ljude sa periferije grada. Ali sve je opet činilo jednu cjelinu, onu urbanu Zeničku. Rampa kod Doma kulture, kod Rudnika, ona na putu za Tetovo, ona na čijem kolosjeku je bilo mnoštvo ljudi i koja je bila podignuta a saobraćaj zaustavljen, za Dan Mladosti, dan kada su Štafete odlazile na svoj put bila je jedna te ista, samo što su je različitim imenom nazivali. Bilo je lijepo posmatrati tu rampu pogotovo sjedeći u prelijepoj bašti ispred Doma kulture, bašti ograđenoj sa saksijama punih cvijeća. Cesta prema ulazu u Rudnik sa slavolukon na kojemu su dva čekića i natpis ,,Rudnik mrkog uglja Zenica”. U istom pravcu i Rudarski hotel star koliko i Rudnik, rezidencija i dom nekadašnjeg vlasnika Rudnika koji je obnovljen krajem sedamdesetih godina i pretvoren u moderan restoran na čijem spratu je sagrađen amfiteatar za potrebe Radničkog savjeta Rudnika i za druge manifestacije koje su obilježavali rudari.
Blizu rampe je autobuska stanica za Tetovo i Banloze, blizu je i Ekspres restoran, Rudarska kolonija, gradski park. Ipak tu dominira Hrvatski dom, Dom kulture, pa opet Hrvatski dom, objekat koji mijenja imena ali zadržava svoju namjenu. Izgrađen davne 1936.godine od dobrovoljnih priloga građana, novcem od pozorišnih predstava u cilju okupljanja Hrvatskih kulturnih društava na jednom mjestu. U to vrijeme , kada se napravio dom postojala su Hrvatska pjevačka društva ,,Hrvatska žena”, Hrvatski radiša”, ogranak pjevačkog društva ,,Zvečaj” i svakako Kulturno- umjetničko društvo ,, Napredak”.
Mnogi Zeničani će se sjetiti onog svojeg sudbonosnog DA, na prvom spratu Doma kulture u prostoriji lijevo prije ulaza u veliku salu.
Uzani kolosjek je išao dalje, prema Carini. Uz glavnu saobraćajnicu koju je nekada davno paralelno sa prugom pravila A-U, zauzima sa svojim kolosijecima širok prostor koji se sužava i prelazi na jedan kolosijek koji presijeca ulicu na Carini. Ulica dalje vodi u prigradska naselja, Brodu, Tetovo, kao i prema školama smještenih duž nje, a i prvom fakultetu u Zenici. Na tom mjestu je krenuo i razvoj školstva u Zenici, otvaranjem prve ,,srednje” škole za potrebe privrede, tadašnjeg Rudnika i Željezare, takozvana Škola učenika u privredi ili zanatska škola.
Na ,,Carini” je živo, saobraćaj je gust, autobuska linija vozi niz Carinu , pojavljuju se i prve limuzine, istina sa registracijom BiH, popularni su i motocikli, dva vulkanizera su u blizini, Meho i Lutvo imaju pune ruke posla. Prodavnice tekstila, obuće i prehrambenih proizvoda su svuda okolo, Foto Kratina, krojački i frizerski saloni su još iz vremena Stare Jugoslavije, zanati se prenose s koljena na koljeno. Ne manjkaju ni ugostiteljski objekti, popularni ,,Vagon”, Plehara, niže hotel Korzo zauzimaju dobar dio prostora oko Carine i svi imaju posla. Poslije se u blizini gradi kafana Centar, kafić Medo…
Popularna knjižara ,,Naša riječ” jedina je knjižara koja i danas obavlja tu djelatnost, i kao što reče neko neki dan na TV, Zenica je imala više knjižara nego što danas ima cijela BiH.
Znao je ,,Ćiro” zaustaviti saobraćaj na Carini, ali zakratko, što se smatralo sasvim prirodno, čekajući da se pređe rampa, kao kakav ugodan ritual.
Iza rampe lijevo Zacarina i put za Zukiće i Krivače. Sa Carine se vidi i brdo Golubak sa kojeg su nastale mnogobrojne fotografije Zeničkih slikara, Golubak preko kojeg su se vozile brdske- kros trke a čiji je start i cilj bio na obližnjem Pišću.
Sljedeća rampa je bila rampa kod Lovačkog doma, rampa koja je presijecala Štrosmajerovu ulicu koja je svojim krajem vodila na tri strane, moglo bi se reći i na četiri strane. Prema Bilivodama, prema Popovoj bašti, i prema Vražalama i Gornjoj Zenici.
Lovački dom, sjedište lovaca i sa ugostiteljskim objektom u njemu iza kojeg se nalazila ljetna bašta, popularno mjesto za izlazak Zeničana. U blizini Lovačkog doma u montažom objektu smještene su inspekcije, a danas je tu N/F savez i udruženje Ptičara.
Blizu je i željeznička kućica gdje dežura skretničar koji ručno pored kućice smještenog mehanizma podiže i spušta rampu.
Počesto je kolosijekom prolazila i terezina, auto na točkovima prilagođenim za šine, vozeći nadzornike koji su redovno obilazili mjesta skretničara pa i samih rampi.
Između dvije obale kolosijek se nastavljao prema slijedećoj rampi, rampi kod benzinske pumpe i KPD kolonija. Uz put je prolazio pored OŠ Vladimir Nazor, pored starog vatrogasnog doma, pored izviđača i mosta preko Potoka dolazio na sam vrh Talića brda, odnosno do kružnog toka koji je tada postojao a na čijem mjestu se nalazi današnji kružni tok. Preko rampe dominira KPD menza, jednospratna dugačka zgrada sa drvenom verandom ispred, zgrada koja je služila sa smještaj samaca radnika KPD i ujedno za njihovu ishranu. Naspram menze je dom JNA, na čijem je mjestu nekada bila kuglana na otvorenom. Između bašte doma i pruge je staro Tursko groblje, čije će velike nišane preseliti na Musallu i koji i dan danas prkose vremenu. Preko rampe put vodi kroz kolonije na brdo Vučjaj, a desno od menze put ide prema Gornjoj Zenici i sastaje se sa putem od rampe kod Lovačkog.
Uzani kolosijek sada vozi uzduž ograde KPD, i tako sve do skoro samog izlaza iz grada, blizu Bojinog vira.
Ali, ima jedna rampa na samom ulazu u krug KPD. Tu rampa presijeca cestu koja vodi samo u jednom smjeru, u smjeru zidina KPD. I oko ove rampe je živo, blizu je Zarazno bolesničko odjeljenje, i gusto naseljene ulice, Vuka Karadžića, Šolajina, naselje Sejmen, Odmut.
Slijedeća rampa je na sporednom ulazu u KPD, na vrhu ulice Slavka Rodića i početka naselja Mahala, a kolosijek nastavlja prema Bojinom viru, pored Krča prelazi ulicu i svojim uskotračnim kolosijekom spaja Rudnik Raspotočje sa kojeg prevozi ,,mrki” Zenički ugalj na lager smješten u krugu Stare jame a odatle po gradskim lagerima za potrebe stanovništva Zenice…
Piše Ibrahim Emić, Kolekcionar 52
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
