Preko Drvenog mosta izgrađenog još za vrijeme Turskog perioda, išlo se na bazen u Babinu rijeku. Drveni most a na kamenim kulama. Nekada je bio sav drven ali ga je Princ Eugen Savojski, zaobišavši Vranduk koga nije mogao osvojiti, zapalio zajedno sa cijelim gradom, da bi prešavši rijeku Bosnu preko Jagnjišća, ulogorio se na Musalli i nakon tri dana napustio ovo područje. Ondašnji Zenički begovi, koji su za to vrijeme izbjegli u okolna brda zajedno sa narodom, izgradiše novi Drveni most.
Vladari su se mijenjali a most je i dalje prkosio vremenu sve do početka sedamdesetih kada se pravi novi Drveni most, a kule starog Drvenog mosta ostaju kao svjedok prošlog vremena, ujedno i kao orijentir nekadašnjeg položaja Turbeta i mezarja na Musalli.
Sa starog drvenog mosta, put je naglo skretao lijeve, zaobilazeći mezarje i prateći aleju divljih kestena.
Spoj Babine rijeke i rijeke Bosne činio je to mjesto nekako drugačijim , tu se osjetio neki smiraj i iako je groblje bilo smješteno u udolini, u odnosu na ostala Zenička groblja koja se nalaze obično na visoravnima, blizina ušća dvaju rijeka davale su taj smiraj. Svakako i sama Musalla ( molitva na otvorenom) upotpunjavala je sam ambijent.
Zabilježeno je da se na Musalli klanjala dova za kišu za vrijeme sušnog doba, a klanjali su je stanovnici obližnjeg naselja Bilimišće.
Idući na Zenički bazen, jer bio je samo jedan bazen, proći ćemo pokockanom cestom pored kuća Ninković, Kratina i Ibrahimagić sa desne strane, i kuća Ćurukovića i njiva Ekinovića sa lijeve strane, s one obale Babine rijeke.Puta za lukovo polje još nije bilo kao ni magistralnog puta a ni njegovog nadvožnjaka.
Cesta je naglo savijala na lijevo, a na bazen se išlo pravo. Bio je to bio ugodan šumarak sa bezbroj topola i vrba koje su svojim hladom već na samom početku ugošćavale mnogobrojne izletnike. Na samom početku šumarka, preko rijeke, prava bosanska kuća Drinića mamila je pogled svojim izgledom kako same kuće tako i pomoćnih prostorija. A na potoku vodenica. Odmah do te kuće ljetna bašta Kratina sa montažnim objektom , a dalje nije vidljivo s obzirom na mnogobrojno rastinje koje se nalazilo uz samu Babinu rijeku.
Izletnici su imali svoje nepisano pravilo, da niko nikom ne zauzima mjesto , pa se na samom početku ispod jedne topole često mogao vidjeti Hero sa svojom dvokolicom i svojim konjem kako tu teferiči. Hero je bio čovjek sa Odmuta koji je ostavio traga u svojoj bokserskoj karijeri i koga su prilikom bokserskih manifestacija često zvali da svojim prisustvom uveliča revije.
Malo dalje svoje je mjesto imao Dragan Batista, mladić čija je kuća bila na vrhu Kamberovića, a koji je sa svojim vučijakom ispod topole odmah uz stazu provodio te lijepe ljetne dane.
Sa desne strane staze, idući prema bazenu, nalazili su se izvori, a i kukuruzišta koja su često stradala od djece vraćajući se u predvečerje sa kupanja.
Ljudi su porodično išli na izlet zauzimajući šljunkovitu obalu Babine rijeke, a u njihovoj blizini mogle su se vidjeti prostrte deke na kojima su mlađi mogli i odspavati.
Sam bazen je bio što bi danas rekli ,,olimpijskih” razmjera, sa skakaonicom koja je bila napravljena od elastične daske na visini pet metara a nalazila se na bližoj strani od grada. Bazen je bio ograđen i plaćala se ulaznica a djeca su imala besplatan ulaz uz pratnju roditelja. Žene su nosile jednodijelne kostime sa volančićima na donjem dijelu, a isti su bili šiveni u kućnoj radinosti. To se moglo vidjeti po cvijetni dezenima basme od koje su kostimi bili šiveni. Muškarci su nosili za to vrijeme klasične kupaće gaće, tamno plave sa bijelom širokom trakom naprijed. Samo sa jedne strane bilo je dugme za zakopčavanje a koje je služilo da se gaće mogu skinuti na jednu nogavicu čak ako se i hlače obuku preko gaća. Na bazenu je bilo i ,,trokutaša”. mladića sa napuhanim grudima koji su sa ,,tarzankom” frizurom šetali oko bazena.
Početkom šezdesetih, izgradnjom Zeničke bolnice prave se i novi bazeni, i sada postojeći. Bazeni su za to vrijeme bili savremeni, a i osoblje na bazenima su vodili računa da sve bude kako treba. Osoblje je bilo sastavljeno od omladine koji su se sezonski zapošljavali preko studentskog servisa. Tako su se na blagajnama mogle vidjeti gimnazijalke ili studentice, a kao redari i spasioci momci iz gimnastičkog kluba. Krajem šezdesetih održan je i četveroboj u vaterpolu gdje su pored naše zemlje učestvovale i inostrane ekipe među kojima je jedna bila i SAD.
Pored sportskih susreta održavale su se u kulturne manifestacije, miss Zenice, a na bazenima su gostovali i Indeksi, Dubrovački trubaduri i grupe tada popularne na ovim prostorima.
Bazen u Industrijskoj školi počeo je sa radom u zimu 1970.godine i to za građanstvo. Bio je doživljaj ležati na ligenštulu sa koka kolom u ruci, a napolju vije snijeg. Nešto novo za Zenicu ali i za Zeničane i Zeničanke da se pokažu u nekom novom svjetlu, da se osjećaju velegradski u svome gradu.
Taj bazen su do kraja osamdesetih redovno koristili radnici Željezare za rekreaciju, a instruktori za sport su se nalazili na usluzi neplivačima da ih osposobe za plivanje.
Bio je bazen i na izletištu Bistričak na mjestu gdje su sada sportski tereni. Bazen su koristili izletnici i preduzeća koja su organizovano išla na dvodnevne izlete.
…………Danas je sve malo drugačije, imaju Tičići i jagnjad na ražnju, a i kostimi i plave kupaće gaće sa bijelom trakom više nisu što su nekad bili….
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
