Nedavno napišem da sam od deveti put položio vozački ispit. I tačno je tako. Ukazala se potreba za autom, prinova u porodici, kasa uzajamne pomoći i kupi se fićo.
Godina osamdeseta, noviji fićo, onaj bez ,,bubrega” na karambolci. Koštao oko šest hiljada DM. Čekalo se na red kod Dedića, u prodavnici preko puta Socijalnog. Stojadin bio oko deset hiljada, i na njega se čekalo.
Tristać isto toliko, ali ga zbog potrošnje slabo ko kupovao. Trošio četrnaest litara. Bio neki Zaporožac, trošio još više, imao dvije izduvne cijevi na auspuhu. Mogao si ga odmah dobiti…I dobijem ja fiću nakon čekanja od par mjeseci. Lijep brate, boja slonove kosti. Ali, kud ćeš vraže? Nemam položen vozački ispit, međutim tu je komšija Bećir B. bivši saobraćajni milicioner, prvi koji je regulisao saobraćaj u bijeloj uniformi, bijelim rukavicama i bijelim šljemom na glavi.
Bio je atrakcija na raskrsnici kod ,,Metalurga”. Bećir me uze na obuku, ja položi od prve testove, i prijavih se na polaganje vozačkog ispita. Prvi put tropa, i tako osam puta. Sve u roku šest mjeseci. Ljekarsko za vozački važi šest mjeseci. Ako ne položim deveti put, ponovo ljekarsko. I deveti put, dva dana prije isteka ljekarskog, ja položih. Sreća velika. Kažu mi u OOUR-u, direktor Sejo položio iz četrnaestog puta. Sretnem Bećira instruktora i tako mu kažem, kaže što mi nisi javio, uradili bi dodatne časove.
Džaba što ti je otac penzionisani milicioner, džaba što stanuješ u Milconerskoj zgradi, džaba što su u komisiji sve milicioneri, protekcije nema. Viđao sam momke da kada polože ispit, ispred Auto moto društva gdje se polagalo, preskoče od dragosti onu ogradu pri tome ispuštajući neartikulirani glas, valjda od radosti… A onda…sjedi u fiću i osam sati se vozi do mora.
Na Komaru prvi odmor. Sve raja iz Zenice, fiće poredane jedan do drugog, pije se jutarnja kafa. Na fićima gepeci koji su išli iz ruke u ruke , kako je ko išao na more, a na gepeku torbe, jer fićo nije imao gepek. Mali prostor iza zadnjeg sjedišta i to je to. Poslije Komara vidjet ćemo se negdje, od Kupara do Šibenika, kako je ko dobio uputnicu od Joze iz Društvenog standarda ŽZ. U rezervi su i krajnice, koje su kao gepek išle od ruke do ruke, jer na fići je to bio potrošni materijal i svi smo bili vični zamijeniti ih.
A ako i ne znaš, stani kraj puta, naići će neko iz Zenice u svom fići. A zimi, kreneš na Vlašić starim putem, fićo grabi uz brdo, a ako proklizava, neko će sjesti na haubu i riješen problem…E moj fićo gdje si završio? Pojaviše se neki fijati iz Italije, polovni, komotniji od fiće, ali skuplji za održavanje…a fićo ode u zaborav, i ono deveti put, i ono četrnaesti put, čovjek valjda bio mlađi…Ali ko nije imao fiću i ko nije putovao devet sati do mora i ne zna šta je doživljaj…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
