Imao sam sreću, da pored ostalog, živim u vremenu kada su i tapkaroši imali svoje zlatno doba. Današnji tapkaroši se pojave s vremena na vrijeme i to, obično kada igra Reprezentacija Bosne i Hercegovine. Nedavno, u našem susjedstvu, u Banja Luci, za vrijeme Teniskih mečeva, živnuli su tapkaroši pa je i Gradonačelnik Grada morao intervenisati.
Ko su u stvari ti ljudi, a mogu biti i žene, pa i djeca?
Ranije, konkretno u Zenici, glavni tapkaroši su bili ispred kina: 29.Novembar, Central, Metalurg, rjeđe ispred kina Prvi maj u Naselju Crkvice.Utakmice reprezentacije se nisu igrale u Zenici, tako da se sve svodilo ove ispred kina-bioskopa.
Postojali su i postoje i druge vrste tapkaroša, oni koji tapšaju ljude po ramenu govoreči im, naravno lažno da su uspješni da li u svom poslu ili drugim aktivnostima.
Ima i onih tapkaroša koji tapkaju- aplaudiraju po zadatku, ako je predstava u Pozorištu ili negdje drugo nezanimljiva publici, čime daju značaj glumcima koji to nisu zaslužili. Ti tapkaroši su prisutni i u TV emisijama kada se na slajdu, samo njima vidljivom, pojavi riječ ,,aplauz”.
Ovdje ćemo više govoriti o nekadašnjim tapkarošima ispred naših kina. Film je bio popularan u ono vrijeme, ali se, pojavom TV polako smanjivao interes za film. Moja sjećanja dopiru tamo negdje do početka šezdesetih godina, odnosno preseljenjem 1963.godine u zgradu blizu lokacije tadašnjeg kina 29.Novembar. Nekako u to vrijeme kino je bilo u izgradnji i željno se čekalo njegovo otvorenje. I, 29.Novembra 1964.godine filmom ,,Trijumf Mihaila Strogova” u kojoj je glavnu ulogu igrao Njemački glumac, nama znan po glumi Nijemca u partizanskim filmovima, otvori se novo kino.
Kako doći do ulaznice? Red je bio od blagajne kina, pa napolje između onih stubova terase,pa niz stepenice. Ali, tu su bili tapkaroši, koji su dobili ime i po tapkanju u mjestu nudeći kartu za višu cijenu nego što je na samoj blagajni kina. Nikada nisu imali u rukama više od dvije karte, jer su ostale krili po džepovima, ili ih je kompanjon držao kod sebe. Na blagajnama nije bilo ograničeno koliko ko karti može kupiti, što su tapkaroši i koristili da ih kupe što više. Dogovarali su se između sebe za cijenu karata, u stvari oni su bili, možemo reći pioniri državne ekonomije. Znali su karte i poderati ako ih ne prodaju, pa je nekada u sali kina bilo slobodnih stolica iako je za film što se prikazuje bilo veliko interesovanje. Kruži priča da je za jedan interesantan film htio kupiti kartu jedan, u to vrijeme čovjek na položaju. Ali, na blagajni je pisalo ,,sve karte prodate”. Zainteresovao se i za jedan drugi film naručio kartu preko ustanove u kojoj je radio. Ni tada nije dobio kartu jer su sve karte bile prodate, a da se na blagajni uopšte nisu prodavale. Da li je postojala veza između blagajne i tapkaroša, nije dokazano.
Čak su govorili da su tapkaroši organizovani, da postoji ,,bos” tapkaroša kao što je to slučaj sa mafijom. Bos kupi karte, podijeli svojim podređenim, i oni na kraju nose dobit glavnom. Ali, prestankom interesovanja za filmove, odnosno za kina, iščezli su i ti bosovi. Ispred naših kina, tapkaroši su išli uglavnom za filmom koji je u kojem kinu popularniji, što ne znači da su uvijek imali osjećaj koji će film više publike gledati. Uglavnom su ,,tapkali” blizu kina, na onoj strani sa koje je više posjetilaca dolazilo i tiho govorili : karta više! Najbolje mušterije su bili parovi, jer kako momak da razočara djevojku da joj ne priušti da gleda film, iako se kod zaljubljenih malo gledao film, pogotovo ako su sjedišta imali u zadnjem redu balkona.
Cijena ulaznica kod tapkaroša uglavnom se kretala duplo od prave cijene. Jer valjalo je ,,tapkati” na cesti i nuditi kartu ljubiteljima filma, prodati je i opet čekati da dođe neki novi film za koji će vladati interesovanje, a Revija premijernih filmova bila je jedanput u godini dana. Za njihovu utjehu, EKRAN je nabavljao najbolje filmove koji su izašli u svijetu.
Danas su manje kino sale, sa savremenom opremom, ali sa vrlo malobrojnom publikom i bez tapkaroša. Tapkaroši, kod nas a i u svijetu, preselili su se ispred Nogometnih stadiona…
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
