Odem sinoć u Zenicu, na mjesto gdje sam odrastao i bio svjedok urbanizacije i modernizacije našeg Grada. Cilj mi je Muzej i izložba u njemu…Ali, nije to tema. Sjetim se naselja Medandžik, načičkanim kuća, dima iz mnogobrojnih dimnjaka iz kuća te mahale. Sada je tu prostrani trg sa velikim parkom iza, sa ostalih par kuća koje podsjećaju na ta vremena. Nisu to neka davna vremena, pedesete, šezdesete, sedamdesete…
Upravo ispred tih starih kuća, u kojima su bile stolarija, staretinarnica, foto atelje, a dalje nizom ulicom prema Kamentnom mostu pekara Salčinović, slastičarna Bećirović, šnajder, prodavnica mješovitom robom, skrenuše mi pažnju ,,Ulični svirači”. Mali razglas, lajt-šou, gitarista ujedno i solista i mlada pjevačica. Repertoar, POP-ROCK,EVERGREEN…Sama pojava njih baci čovjeka u sjetu i postavi sam sebi pitanje, ko su oni?
Pa sam sebi kažeš, pa oni izvode jedinstven Performans na javnom mjestu, a istaknuti kofer od gitare, položen na cestu sa otvorenim poklopcem, kazuje da je napojnica u kompoziciji sa njima. Gledao sam u drugim gradovima, umjesto napojnice to može biti i kokakola, sendvič. Nekada su ih nazivali i ulični izvođači ili buskeri, jer se , pored muzike mogao izvoditi i neki drugi Performans, recitovanje poezije, čitanje proze ili neki drugi vid umjetnosti.
Nazivali su ih i ,,trubadurima”, ali ne zbog truba nego zbog mjesta samog izvođenja , pa su i Dubrovački trubaduri tako dobili ime počinjući svirati na Dubrovačkim skalinama…Ulica je oduvijek bila mjesto izražavanja mnogih umjetnika, a što je interesantno velika većina ima Višu ili akademsku naobrazbu, popunjavajući svoj budžet upravo sa napojnicama dobivenim pokazivanjem svog talenta široj publici, ujedno doprinoseći kulturi našeg zavičaja, a svojim stvaralaštvom, umijećem održavanje živosti i dinamičnosti našega grada.
Na Zapadu se to smatra Visokom kulturom pogotovo u metropolama se cijeni, uzdižući i neprestano potičući na daljnje ulaganje u kulturni doprinos i razvijenost cjelokupnog društva što je i razlog zašto su zemlje sa slabo razvijenom kulturom ujedno i ekonomsko i u svim vidovima nerazvijene.
Svojom pojavom ulični svirači, pjevači i općenito umjetnici doprinose dobroj atmosferi Grada te nas ujedno podsjećaju na plemenitost svog zvanja , a samim tim nas i potiču da postanemo suosjećajniji i plemenitiji…
Ovo dvoje Uličnih svirača ne poznajem, ali u Muzeju kroz razgovor sa posjetiocima izložbe saznadoh da su to djeca iz našega Grada, svirač sin profesora sa Zeničkog univerziteta, a pjevačica također iz ugledne Gradske porodice…Djeco Grada Zenice, pokažite svoj talenat, izađite na Zeničke ulice, budite Zenički ,,buskeri”…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
