ZENIČKI „ŽUREVI” ili kako se nekad zabavljalo u Zenici- Sjećate li se zeničkih „žureva”? Eh, što su to bili događaji! Događaji između „događaja”, što bismo danas rekli, partiji, zabave, može se reći – večernje sjedeljke. Pa , mogla bi se tako i prevesti ta riječ, jer vuče na slovenački, a opet, udomaćena je kod nas.
Dakle, žur – zabava, parti, ali sa poznatom rajom i to obavezno u stanu. Nije bilo određenog stana, nego onaj stan koji „naleti”, obično kad su roditelji odsutni iz bilo kojeg razloga. Odu na vikend ili još bolje, na godišnji, i eto nama praznika. Osnovno je slobodan stan, a ostalo se za čas organizuje. Cilj – prepuštanje muzici i bježanje u „druge dimenzije”. Muzika – strani rock, reprodukovana sa gramofona, rjeđe magnetofona. A bio je tada i jedan džuboks, privatni, u stanu, sa 50 singlica i automatskim odabirom. Ko je imao vlastiti portabl-kasetofon, imao je povlaštenu ulaznicu na žur. Nekako je bilo praktičnije sa kasetofonom, duže je muzika trajala.
Moram spomenuti prijatelja Miću kome je brat poslao jedan kasetofon koji je Mićo „ljubomorno” čuvao i nosio ga u kožnoj aktn-tašni, od žura do žura, samo on je rukovao njime. Onako, sa gramofona, ako nije automatski, morao je neko da dežura da okrene ploču, a ovako si miran trideset – četrdeset minuta. Povedi drugaricu, druga, iako se ne poznaju, upoznaće se. Populacija, mlađa, prva poznanstva, prve ljubavi. Priče djevojaka u stilu – ja se nikada neću udati, studiraću žurnalistiku ili glumu, putovaću u Pariz, živjeću na nekom lijepom tavanu ispod starih greda, a hraniću se „napolju”, vjerujući da će se vječno držati za ruke sa svojim momkom i slušati ploče u polutami stana!
Ima tu i „glume” momaka, glume u poznavanju muzike, jer o tome se uglavnom priča, slobodnih prevođenja tekstova, improvizacije, a sve u cilju da se pokažeš, „ma znam ja ko to izvodi”, znam ja engleski. A pjesme su govorile o ljubavi, tako da ih uz malo slobodne mašte nije bilo teško „prevesti”. Bude tu i lajt-šou, svjetlosni efekat ručne izrade, koji u ritmu dubokih, srednjih i visokih tonova pali plavu, zelenu ili crvenu sijalicu. Daje dodatni ugođaj, ili različite boje krugova što se vrte ispred reflektora obasjavajući sobu u intervalima različitih boja.
Vlasnici dobrih ploča, rijetkih, bili su također pozivani i rado viđeni gosti na žuru, ne toliko zbog njih samih, koliko zbog dobrih ploča koje su posjedovali. Odlasci velikog broja omladine, krajem šezdesetih, u Njemačku na rad, takozvanih gastarbajtera, davali su veliki doprinos kvalitetnoj muzici u Zenici, stizale su ploče sa najnovijim izdanjima rock muzike, svojoj mlađoj familiji. Ko je imao brata ili sestru u inostranstvu, imao je privilegovan status u svom društvu, počevši od spomenutih ploča, pa do „markirane” odjeće, jakne komandoske, vijetnamke ili farmerki kojih tada nije bilo dovoljno, super rifle, wranglera a malo poslije i leviske.
Dosta je omladine otišlo tih godina u Zapadnu Njemačku na rad. Tada se išlo na „privremeni rad”, sa planom da se vrate u zemlju kad zarade neki kapital, a ne kao danas. Muzike nije nedostajalo, tehnike kako gdje, gramofon, dobar magnetofon trakaš, kasetofon, pa – kombinuj. Iskrafon, Trubadur, Travijata gramofoni i Grundig magnetofon. Kasetofoni su bili tek u začetku, strane proizvodnje, Philips, Loewe Opta… Sa gramofona se snimalo na magnetofon, da bi sa pojavom kasetofona muzika bila direktno snimana sa radio stanice na kasete, koje su (opet prazne) 2×30. ili 2×60 minuta, stizale iz Njemačke .
Tada se javljaju i prvi „presnimači” muzike, sa takozvanim „studijima”, horizontalnim uređajima koji su imali na sebi sve tri kombinacije. Ali opet, sve je zavisilo od „dobrih ploča”. Tadašnji najnoviji stereo-uređaji danas izgledaju smiješni, kao i stari radio-aparat „Kosmaj”, ali su kod kolekcionara i danas na cijeni.
Kako je izgledala atmosfera na žuru? Svjetla pogašena, eventualno u predsoblju gori sijalica, a raja što na podu, što na kauču ili fotelji, rijetko ko na stolici, i… lagana muzika, lagana priča, lagano zabavljanje. Nema tu opijanja alkoholom. „Opijanje” je bila priča sa djevojkom, u jednom lijepom ambijentu, sa prijatnim okruženjem. Padne tu i ples u predsoblju, ako muzika dirne u srce, i što je najfascinantnije, i najmanji stan nije bio tijesan, ma koliko gostiju bilo to veče, kao što je nepoznanica bila i incidentna situacija bilo koje vrste. Sasvim normalno je bilo ostavljanje stana u zatečenom stanju, jer, Bože moj, opet će nam se ukazati prilika za žur, pa zašto da tu priliku unaprijed prokockamo.
Od pića, neizbježna coca-cola i crno vino „Bogumil”, pakovano u staklenu bocu od dva litra, ili vinjak presut u bocu od „Balantajna”. Pušači su vješto prepakovali Drinu, Zetu ili Moravu u praznu kutiju „Marlbora”. A ako bi se ostalo duže, samoposluga u uglovnici ili samoposluga prema stanici, kod Lovca, bile su dežurne od 0-24h. Tu se moglo nabaviti ono što nedostaje, da bi ugođaj na žuru bio potpuniji. Jedanaest je sati, razlaz kućama, sutrašnje prepričavanje do nove zgode, do drugog slobodnog stana, do novog „žura”!
Piše: Kolekcionar 52 – Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
