Dođoše ,,Amandmani” na Ustav, 1974.g. Inekako slučajno ili ne nagli razvitak Željezare. Energetski kompleks (Toplana, Kisikana i Energana), Četvrta Visoka peć, Nova Koksara, Valjaonice tri, Čeličana dva. Zenica puna radnika iz preduzeća tadašnje Države, radi se, zarađuje se ali se i troši. Svi zadovoljni.
Radnici smješteni u radnička montažna našelja, najčešće iza zadnje Željezarske kote, iza kapije devet, podno Naselja Tetovo. Ali, ima i privilegovanih radnika, inostranih, onih koji čine kostur gradnje nove željezare. Jer Željezara se gradi, kad se završi doseći će 24.000 uposlenika koji će obezbjeđivati sebe i svoju porodicu. Amerika i Rusija, Američka i Ruska pruga , pruge kojima će se sa Valjaonice dva provući kilometri i kilometri žice, armature, šina , vučenog čelika, pa i iz Čeličane poluproizvodi nazad vraćeni u Kovačnicu, Mehaničku radionicu, da se obrađuju za gotove proizvode, točkove za vozove , brodske osovine…i to sve uz pomoć Održavanja ŽZ, instrumentara, precizne mehanike, tehničke kontrole, slabe struje…
Ali, tu su nezaobilazni Amerikanci i Rusi i naravno, Zgrada Ujedinjenih nacija, Zenička, koja je bila smještena nadomak velikog gradilišta, Valjaonice tri i Čeličane dva, odmah ispod Naselja Tetovo.
Tu je bilo zborno mjesto graditelja Željezare, stručnog osoblja, Rusa, Amerikanaca i naših radnika koji su bili izabrani po pogonima da bi se obučavali za vođenje procesa na novim postrojenjima, iskusnim i sposobnim kadrom, ne toliko po godinama staža a uveliko po svojoj stručnosti. Znalo se, ljudi koji odmah po zadatku kreću u pogone i ljudi koji ostaju tu da pripreme opremu za daljnju montažu. Instrumentari su baždarili nove instrumente dopremljene u drvenim sanducima iz Amerike i Rusije, otvarali im kartone sa zapisnicima u njima, stvarajući im novi ,,rodni list”. Razlika između Američke i Ruske opreme je bila i te kako vidljiva, kao što je bila vidljiva i njihova vanželjezarka egzistencija.
Rusi su bili smješteni u namjensko napravljenom soliteru u Novoj Zenici, soliteru u čijem prizemlju je, a i sada se nalazi redakcija Naše riječi. Na prvom spratu je bio smješten DIT i E, društvo inžinjera, tehničara i ekonomista. U toj zgradi su bile uglavnom garsonjere, a Rusi su sa kapije četiri autobusima odvoženi prema zgradi Ujedinjenih nacija.
Amerikanci su bili smješteni u zgradi naspram Željezarinog Stacionara u komfornim stanovima, a ispred zgrade su bili parkirani njihovi kadilaci, osobna vozila kojima su se Amerikanci vozili na posao do zgrade ,,Ujedinjenih nacija”. I tada mi je, prolazeći kraj zgrade sa parkiranim vozilima padala ona čuvena rečenica Grge Zlatopera, dopisnika iz Amerike, I dok vi jedete hljeb od kukurajza, vaši se zemljaci vozaju u Kadilacima.
Radnici iz Zenice, kojima je radno mjesto bilo u pomenutoj zgradi imali su poseban prijevoz autobusom od bolničke kapije, sa stajalištima u gradu, pa putem za Tetovo do kapije Devet ŽZ, pa sa kapije do same zgrade. Što bi se reklo, Poseban prijevoz. Družilo se i sa jednim i sa drugim, i što je važno napomenuti tu je stasala generacija inžinjera koji su od samog svog početka radnog staža tu radili i kasnije postali rukovodioci tih pogona poznavajući ih u srž kakvi su.
Specijalizacija, odlazak u inostranstvo, najčešće u Rusiju, bila je privilegija tih kako radnika tako i inžinjera. Neko je imao ,,sreću” da ode i dva puta na specijalizaciju u Rusiju iz koje se vraćao sa ušteđevinom za koju se mogao kupiti doduše ne američki kadilak, ali sigurno kragujevački fićo. Naravno i tada je bilo ,,štela” ko će ići, ali za mlade radnike je bio to samo san.
Kažu, ovi što su išli, najbolje su prolazile u Rusiji ženske štrample i vjetrovke, one sa runom ispod šatorskog platna, zelene, ali su one i u Zenici bile skupe, rješenja su nađena, bijele su bile jeftine, malo zelene farbe, nekoliko desetina štrampli i pravac Rusija…
A kadilaci su i dalje krasili plato ispred zgrade ,, Ujedinjenih nacija”…Tovariš, gavariš pa Ruski”?….
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
