Zlatan Alispahić, ime iza originalnih plakata za predstave zeničkog pozorišta

Alispahić je rođen 1963. godine u Zavidovićima gdje je završio osnovnu i srednju školu, a diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti, Odsjek grafičkog dizajna, 1988. godine u Sarajevu.

Životni put kroz školovanje nije bio lagan za Alispahića, ali uprkos svim problemima nije dopustio da ga “odgaja ulica”.

“Učlanio sam se u sve moguće sekcije, likovnu, muzičku, sve moguće sportske sekcije, gdje sam razvijao svoje talente. Koliko god da sam bio talentovan i za sport i za umjetnost, vremenom se pokazalo da se, ipak, bolje osjećam u ‘koži umjetnika’, što se, godinama kasnije, pokazalo kao jedini pravi put za mene kao osobu”, kazao je Alispahić.

Ističe kako u to vrijeme nije bilo računara te da se crtalo olovkama, slikalo temperama, a priprema radila na paus papiru. Nakon što bi se potrošila “letraset” i “muflon” slova, izrađivao bi ih ručno.

Plakate i knjige su štampali u “sito štampi”, ali ističe da kvalitet nije bio upitan kod onih koji su znali raditi posao, pa kako god se štampalo i radilo. Angažman u Bosanskom narodnom pozorištu gdje je prvo radio kao freelancer, dobio je 2004. godine.

“Desilo se da sam kao ‘freelancer’ uradio jedan plakat za dječju predstavu BNP-a, nakon čega sam pozvan da radim profesionalno kao dizajner u pozorištu. Prvu godinu sam radio na mjestu ‘propagandiste’, jer tad nije postojalo radno mjesto grafički dizajner. Međutim, tadašnje rukovodstvo je procijenilo da pozorište treba imati ’kućnog dizajnera’ kao što ima ’kućnog reditelja’, tako da sam od 2004. godine, stalno zaposlen u zeničkom pozorištu”, dodao je Alispahić.

Na pitanje odakle dolaze ideje za sve radove, kazao je da ih uglavnom “kupi” iz svakodnevnice.

“Može zvučati kao fraza, ali ideje su, bukvalno, svuda oko nas! Uključite TV, izađite na kafu s društvom, sjedite na klupu sami pored Bosne… Samo je stvar pogleda i kako gledate… Nakon 15 godina u pozorištu, mogu slobodno reći da najmanje vremena provedem za računarom. Bitno je pronaći ideju, a ostatak je slaganje layera i eliminacija viška informacija”, pojašnjava Alispahić.

Uradio je mnogo projekata, a najdraži su mu oni koje je radio za kampanje vezane za društveno-odgovorne projekte protiv droge, zagađenja, nasilja u porodici.

Osnivač je i dječje muzičke grupe “vozDRica” (Zlaja i Mala Raja) koja ove godine nije nastupila za Dan Zenice u Gradskoj areni Husejin Smajlović gdje su svi kolektivi predstavili svoj rad, iako su brojni programi u Zenici bili neizostavni bez zeničke djece.

“Kako trenutno stoje stvari, vjerovatno ćemo ‘vozDRicu’ (Zlaja i Mala Raja), preseliti u Sarajevo. Sarajevo ima Trg Djece Sarajeva, gdje smo uvijek dobro došli! U Zenici nas ignorišu već godinama, al’ to je ipak njihov problem, a ne naš”, zaključio je Alispahić.

Na kraju razgovora je kazao da o životu ne razmišlja toliko daleko te da mu je životni put i plan dočekati novi dan.