Zoran Savić: Kukoč nas je činio boljim igračima – Zoran Savić, Zeničanin koji je sa Jugoplastikom ispisao historiju evropske košarke, razgovarao je za BHbasket o danima u Splitu, i svojim počecima u Zenici.
Kada ste počeli trenirati košarku?
Sa 15 i po godina krenuo sam trenirati u Čeliku. Dodat ću još da sam sa 18 godina morao na služenje vojnog roka. Tako da je moj košarški početak krenuo prilično kasno.
Bez obzira na kasni početak, postajali ste jedan od važnijih igrača Čelika.
Bili smo dobra ekipa sastavljena od domaćih i igrača sa strane. Trenirao nas je Kosta Jankov. On je bio jedan revolucionar košarke u Zenici. Njegovi treninzi su bili na jednom nivou kako rade najbolji klubovi. Tako da kasnije nije mi se bilo teško uklopiti kada sam otišao u Jugoplastiku.
Igrali ste i za Borac iz Čapljine?
Da, na dvojnoj licenci. Igrao sam za Borac Drugu ligu, a za Čelik Republičku ligu BiH. Sezona u Čapljini mi je mnogo značila. Vodio nas je trener Đorđe Petrović iz Šapca. Sjećam se da smo igrali tada protiv Vojvodine koju je vodio Dušan Ivković. Za koju su nastupali rahmetli Dino Bilalović, zatim Ivica Obad. Sa Čelikom sam te sezone izborio plasman u Drugu ligu.
Da li je Kosta Jankov bio ključan i za vaš dolazak u Split? Bio je Maljkovićev pomoćnik u Jugoplastici.
Ja sam prethodno dogovorio usmeno sve sa Cibonom i tadašnjim trenerom Vladom Vanjkom. Desile su se neke promjene u Ciboni, nisu se javljali. Stigao je poziv od Jugoplastike i ja sam otišao za Split. Jedan od razloga je bio i što je u Split stigao i Jankov u stručni štab Jugoplastike.
Ko Vas je dojmio od igrača Žutih?
Bila je to stvarno sjajna skupina igrača, ali ako trebam nekog izdvojiti to je Toni Kukoč. To najinteligentniji igrač sa kojim sam igrao. Mogao je da postigne 40 poena kada god poželi.
Vi ste u sezoni 1990/91 sa Kukočem bili izvrstan tandem.
Toni je činio sve nas boljim igračima , pa tako i mene. Igrao je za ekipu i proigravao nas je sve. Jednostavno uz njega lako je igrati košarku.
Ušli ste igrački oslabljeni u sezonu. Šta vas je dovelo do treće evropske titule?
Nismo imali širinu. Međutim radili smo više i najbolje od svih drugih, i to je bila formula za treću titulu. Kod Pavličevića smo nastavili raditi dobro kao što je to bilo kod Maljkovića. Pored toga imali smo i samopouzdanje. Možda je neskromno da kažem, ali mi smo na zagrijavanju u Parisu vidjeli da ćemo odbraniti trofej.
Kakva je bila klupska organizacija Jugoplastike?
Izuzetna, klub organizovan po najboljim mogućim standardima. Sigurno da bi i danas takav model organizacije dobro došao mnogim klubovima.
Koliko ste danas u kontaktu sa saigračima iz splitskih dana?
Čujem se redovno sa većinom igrača. Kada nam obaveze dozvole i vidimo se i ispričamo, prijateljstvo koje ostaje uvijek.
Pratite li stanje u Čeliku i Jugoplastici?
Pratim i vidim da nisu tamo gdje objektivno trebaju biti. Čelik treba bh. košarci, tu je uvijek bilo talenata. Nadam se da će uspjeti u tome. Ja sam uvijek im na raspolaganju ako mogu pomoći. Jugoplastika je duže vremena u problemu. Nije se smjelo dopustiti da klub sa takvim rejtingom dođe u situaciju da ga nema u evropskim okvirima.
Nakon zadnje sezone u Fortitudu, postajete GM, zašto niste otišli u trenerske vode?
Nisam želio nikada biti trener, jednostavno nisam se pronalazio tu. Dok sam igrao, razmišljao da u administrativnom sektoru košarke mogu dati doprinos. Posao je kreativan ali i stresan. Kao GM Fortituda imali smo dobre rezultate sa mladom ekipom. Igrali finale Eurolige. Iskočilo je nekoliko mladih igrača poput Belinelija, Lorbeka zatim Delfina. Potom sam otišao u Barcelonu. Gdje sam bio i igrač. Oni su ipak više preusmjeravali se prema fudbalskoj sekciji. U svakom smislu Italija mi je bolje godila. Tu mnogo cijene igrače i trenere sa prostora bivše Jugoslavije.
Nakon toga osnivate akademiju u UAE internacionalnog karaktera, je li to ono baš što ste imali u svojim planovima?
Da, jeste, želio sam taj princip primjeniti u Barceloni, ali nisu prihvatili. Postojimo nekoliko godina zadovoljan sam kontinuitetom rada. Dobro smo organizovani i evidentan je napredak.
U akademiji radi i Dževad Alihodžić.
Sa Dževdom i njegovim bratom Kemom sam dugogodišnji prijatelj. Očevi su nam bili također drugovi. Dževdo je GM akademije i vodi sve poslove oko organizacije u Dubaiju. To je jedan od najboljih ljudi koje poznajem.
Savić je bio najučinkovitiji igrač Jugoplastike na Final fouru u Parisu. Protiv Scavolinija je ubacio 25, dok je u finalu Barceloni utrpao 27 poena.
POLUFNALE:
Pop 84: Sretenović (13), Perasović (20), Pavičević, Kukoč (14), Čizmić, Naumoski, Tabak (2), Savić (25), Lester (6), Naglić (13). Trener: Željko Pavličević.
Scavolini: Labella, Gracis (6), Magnifico (12), Boni (3), Cook (24), Daye (29), Calbini, Verderame, Zampolini (6), Cognolato, Costa (7), Grattoni. Trener: Sergio Scariolo.
FINALE:
Pop 84: Sretenović (7), Perasović (6), Pavičević (7), Kukoč (8), Čizmić, Naumoski, Tabak (2), Savić (27), Lester (11), Naglić (2). Trener: Željko Pavličević
Barcelona: Galilea, Almeida, Solozabal (7), Trumbo (12), Gonzalez (9), Montero (9), Ortiz (12), Esteller, Norris (8), San Epifanio (8). Trener: Božidar Maljković
Nedim Salaharević
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
