Žurnal: Dossier o kriminalu u Čeliku (2.dio)

Istraga je ukazala i na druga dešavanja koja su prema izvorima Žurnala mogla rezultirati optužnicom. Igrači su istražiteljima ispričali kako su im pojedini članovi uprave dolazili u svlačionicu, primoravali da potpišu priznanice za premiju koju potom nikada nisu dobili. Evidentirani su računi iz više trgovina za kupljenu opremu, dresove, jakne, a ti artikli nisu nikada ili su tek dijelom završili u ekonomatu kluba. Prema jednoj fakturi, nabavljene su i isplaćene 42 lopte, a u to vrijeme klub je posuđivao lopte za utakmicu !?

Pojedinačno to nisu bile velike sume novca, ali njihov kontinuitet i brojnost pokazuju da se novac trošio i nezakonito i bez kontrole.

Tako je iz Turske pristigla faktura za pripreme koje je tamo imao Čelik. Dostavljena je faksom i na čitljivom dijelu su bile neke usluge koje klub nije imao ili je uzeta akontacija za te troškove. Originalni račun nikada nije dostavljen. Duga je lista sumnjivih poslova iz tog vremena koji su bili predmetom istrage – precijenjena kupovina klupskog autobusa, utrošak za sanaciju stadiona i prostorija, sumnja da je kupovan stari, a računima prikazano kao da je kupljen novi materijal… Poslove su bez tendera dobijale firme povezane sa članovima uprave poput Akse u vlasništvu Zvjezdana Turkića.

Sumnjiv je bio i posao zamjene stolica na stadionu, koji je radila firma Dževada Telalovića, tadašnjeg potpredsjednika kluba.

Predsjednik UO u tom periodu bio je Safet Berbić, direktor Željezare Zenica. Sve račune potpisivao je novopečeni direktor Čelika Samir Škrgo. U izjavi je negirao bilo kakvu odgovornost, uključujući i navode na je preko Čelika kupio stan.

“ Mi smo tada Tužilaštvu ZDK predali izvještaj o izvršenom krivičnom djelu i mišljenja smo da je bilo dovoljno dokaza za podizanje optužnice, no iz tužilaštva nikada nismo dobili bilo kakvu povratnu informaciju o predmetu”, kaže za Žurnal izvor iz FUP-a koji je bio uključen u istragu.

Na upit Žurnala o statusu navedenih istraga iz Kantonalnog tužilaštva ZDK su odgovorili da je vođena istraga protiv 7 osoba i to za krivična djela zloupotrebe položaja te davanja dara i drugih oblika koristi.

“ Predmet je okončan dana 4.3.2009. godine donošenjem Naredbe o obustavi istrage protiv svih 7 lica,” navode iz ovog tužilaštva.

Glavni tužilac ZDK u periodu kada je otvoreno nekoliko istraga bio je Muris Hadžiselimović. U to vrijeme za načelnika Zenice izabran je Husejin Smajlović. Pokazaće se godinama kasnije da tužilaštvo pod rukovodstvom Hadžiselimovića neće procesuirati niti jednu krivičnu prijavu protiv Smajlovića i njegovih saradnika, zaključno do one o sumnjivoj kupoprodaji općinskog zemljišta za izgradnju hotela i tržnog centra funkcioneru SDA Salke Džananovića.

Nove uprave, isti metodi

Salko Džananović je početkom 2005. godine izabran u Upravni odbor kluba. Novi direktor kluba je Zaim Mujezinović, a predsjednik Fuad Kasumović. Kasumović je poznat kao ekspert SDA za namicanja novca u stranačke crne fondove, te se s razlogom pretpostavljalo da će to biti korisno i za Čelik. Skupštinu kluba preuzima Muhamed Begagić, glavni povjerenik SAD za privredu, sport i vjeru na ovom području, a i ostatak uprave čine SDA apartčici.

Odmah na početku mandata inicirali su istragu o kriminalu u prethodnom perodu, najavljujuć da će oni, za razliku od prethodnika, poslovati po zakonu.

Već je u legendu ušla ona o transferu svojevremene svjetske nogometne zvijezde Mihaela Laudrupa iz Japana u Ajax. Da bi se transfer ostvario Laudrup 1997. godine kao slobodan igrač sklapa ugovor baš sa Čelikom!? Potom ga kupuje Ajax i plaća Čeliku 1,9 miliona dolara odštete. Holandsko tužilaštvo sedam godina kasnije istražuje slučaj jer je Ajax izbjegao platiti porez i tek tada će navodno u Čeliku saznati da je neko upotrijebio njihov pečat i da je Laudrup bio makar jedan dan formalno igrač ovog kluba. Ko je posao utanačio i kome je novac uplaćen ostaće nepoznanica. Holandsko tužilaštvo se bavilo slučajem dok Ajax nije platio porez, a daljnji trag novca domaća tužilaštva nisu istraživala. Upravu je tada vodio Muhamed Islamović, bivši poslanik SAD u federalnom parlamentu, koji godinama odbija da progovori o tome šta se dešavalo sa tim transferom.

Odsustvo bilo kakve dosljedne istrage bilo kojem sastavu uprave Čelika itekako odgovara. Primjer je poslovanje klupske tombole. Poreska uprava Federacije je tako još 2004. godine utvrdila da Čelik za porez po osnovu privređivanja igara na sreću duguje skoro milion KM.

Realno poslovanje tombole sve će ove godine, do ukidanja 2014. biti nepoznanica. Iako se u finansijskim izvještajima navodila dobit od oko 250 hiljada KM godišnje, neki sagovornici Žurnala iz struktura kluba kažu da je suma morala biti veća.

“Bilo je dana kada se dnevno pazarilo i 10 hiljada maraka, ali niko osim možda nekoliko odabranih nije znalo tačan utržak tombole,” kaže jedan od njih.

Vremena su se mijenjala, dugovi rasli i sve je teže bilo potkradati novac iz Čelika na prethodno opisani način. Zanimljivi postaju ugovoovi za dolazak i transferi po odlasku igrača.

Sumnjivi transferi i pokušaj samoubistva blagajnika

Prva ozvaničena sumnja u lažiranje ugovora o transferu nekog igrača jeste onaj sa Alenom Mešanovićem iz 2004. Kada je Mešanović želio raskinuti ugovor, tvrdio je kako je dobio 17, a ne 27 hiljada KM koliko je pisalo u ugovoru. Sličnih primjera bilo je još, no sve se završavalo na nezvaničnim izjavama igrača.

Svojevremeno je progovorio i Aldin Džidić. On je tvrdio kako je lično u klub donio novac od odštete, da bi tek u novinskim izvještajima uočio kako iz kluba navode znatno manje obeštećenje nego što je uplatio.

Ima i drastičnijih primjera. Bivši član uprave Čelika, uz uslov anonimnosti, za Žurnal je potvrdio kako novac od transfera Mirsada Hibića, bivšeg kapitena reprezentacije BiH koji je nakon Čelika igrao u Hajduku, Sevilji i Atletiko Madrid nikada nije “ušao” u klub !

“Novac od transfera Avdije Vršajevića, Aidina Mahmutovića i Admira Ljevakovića, mislim da je bilo 135 hiljada eura, donešen je u torbi i predat uz običnu priznanicu. Da li je taj novac iskorišten za klub ili je neko “utanjio” sumu, logično je pitanje. Svašta se tu dešavalo, “ kaže naš izvor.

Ugovor za transfer bivšeg reprezentativca BiH Adnana Zahirovića potpisan je preko jedne austrijske agencije koja je uplatila 20 posto provizije na jedan privatni račun, navodno u Zagrebu.

Oko 200 hiljada KM za transfer Jasmina Burića i Fenana Salčinovića, tvrdi isti izvor, uplaćen je na neki račun u Beču. Čiji račun i gdje je novac završio nije mu poznato. Uzalud su istražitelji pokušali putem međunarodne pravne pomoći pratiti trag novca u tim transferima. Pokušaji da putem Nogometnog saveza BiH dođu do ugovora i detalja transfera također su okončani bezuspješno.

Pod istragom za neke od transfera i poslovanje Čelika uopće bili su direktori Zaim Mujezinović za period od 2006. do 2010. godine te Nermin Šabić, koji je sportski direktor bio oko godinu dana poslije. No, kao i prethodne, istrage nisu dovele do osnovnog odgovora: ko, na koji način i kojom količinom novca raspolaže unutar NK Čelik?

Epilog dešavanja do 2011. godine jeste pokušaj samoubistva blagajnika Čelika, inače bivšeg golmana ovog kluba Zvonka Grebenara. Na ovaj čin nagnao ga je nepodnošljiv pritisak od pojedinaca iz uprave da blagajna nelegalno posluje. Ko je i kako pljačkao Čelik napisao je u oproštajnom pismu. Samo ti navodi bili su dovoljni za podizanje optužnice, no ponovo je na djelu Tužilaštvo ZDK koje pompezno najavljenu istragu prepušta zaboravu.

Zvonko Grebenar nije želio za medije govoriti o tome šta se dešavalo. Nedavno je uspio dočekati da mu Čelik uplati doprinose koje mu 10 godina nisu uplaćeni i konačno dobije penziju.

U trećem dijelu crveno-crnog dossiera čitajte : Kako su plaćane fudbalske sudije iz budžeta općine, ko planira navijače iskoristiti za predstojeće izbore. Za Žurnal govore: Elvir Bolić, Munib Isaković, Senad Sarajlić, Mehmed Rahmanović, Muhamed Begagić, Amir Džidić, Nihad Perčo, Vladan Popović i drugi…

Prvi dio dossiera čitajte ovdje

(Piše: Amarildo Gutić/zurnal.info)